NGC katalog danas koristimo kao jedan od osnovnih kataloga nebeskih objekata. Prihvaćamo ga kao bazu po kojoj identificiramo objekte, ravnajući se prema njihovim brojevima kao imenima. Za većinu objekata kataloga, njegova NGC oznaka je ekvivalent imena. Najnovija revizija NGC kataloga, koji je kasnije nadopunjen sa dva IC kataloga sadrži 13 993 objekta, a napravio ju je 2001. Wolfgang Steinecke. Dan danas astronomi amateri bave se ispravljanjem grešaka napravljenih u originalu, a i u kasnijim revizijama. Jedan od takvih aktivnih projekata možete naći na stranicama NGC/IC Projecta.

      Početak ovog kataloga mnogi vide u Messierovom katalogu, kojeg je 1781. objavio francuski astronom i lovac na komete, Charles Messier. Taj katalog sadržavao je 103 (kasnije je dodano još 7) objekata za koje se znalo da nisu kometi. William Herschel je 1802. objavio svoj katalog sa oko 2500 objekata, a 1863. je njegov sin John objavio prvi General Catalogue sa 5096 objekata. Nakon toga na scenu stupa J.L.E. Dreyer, tvorac originalnog NGCa. On je kao pomoćnik Lorda Rossea imao priliku koristiti 1.8 metarski teleskop zvan Leviathan of Parsons, tada najveći na svijetu.

rekonstrukcija (s originalnim zidovima) 1.8 metarskog teleskopa u blizini dvorca birr, u dreyerovo vrijeme najvećeg teleskopa na svijetu (dr. Harold Corwin)

      Radeći na otkrivanju novih, te pozicioniranjem i istraživanjem starih objekata, Dreyer je sakupio podatke o oko 1000 objekata koje je kanio izdati kao dodatak Herschelovom GC katalogu. No, Royal Astronomical Society dao mu je zadatak izdavanja potpuno novog kataloga. Pošto je od 1882. godine radio kao direktor zastarjelog i slabo financiranog observatorija u Armaghu, Dreyer je sakupio podatke o 7840 maglica, skupova i galaksija (ili njihovih dijelova) i 1888. izdao New General Catalogue of Nebulae and Clusters of Stars (NGC). Kasnije je u dva navrata nadupunio katalog, tako da je ukupni broj objavljenih objekata bio 13 226. Zanimljivo je da je od svih tih objekata sam Dreyer otkrio samo 18, od kojih su tri već ranije katalogizirana. Njegovi poslodavci iz mladih dana, Lord Rosse (William Parsons) i njegov sin Lawrence otkrili su ukupno 216 galaksija, 15 dijelova galaksija i 2 maglice. Ostali objekti otkriveni su ranije ili su ih otkrili drugi astronomi. Dreyer ih je poredao po porastu rektascenzije.

      Nakon Dreyera katalogom su se bavili mnogi, a služene revizije izdali su Jack Sulenic i William Tifft (1977.), Roger Sinnot (1998.), te Wolfgang Steinecke (2001.). Iako katalog još uvijek ima pogrešaka, kako on danas izgleda možete vidjeti na ovim stranicama: (link), (link).

j. l. e. dreyer - lik i djelo

john louis emil dreyer - tvorac ngc kataloga

      John Louis Emil Dreyer rođen je 13.2.1852. godine u obitelji oca Johna Christophera Dreyera. Školu je završio u Nizozemskoj, točnije u rodnom gradu Copenhagenu. 1874. godine prihvatio je ponudu za posao asistenta Lorda Rossea na velikom Leviathanu - teleskopu od 6 stopa (72 inča ili 1.8 metara) izgrađenom u blizini dvorca Birr u Engleskoj. Tada je to bio najveći teleskop na svijetu. Iduće godine oženio se Katherine Tuthill of Kilmore, s kojom je kasnije imao tri sina i kćer. Ovdje se bavio pregledom starih i traženjem novih skupova, maglica i galaksija (makar su tada to bile "spiralne maglice", jer je Hubble tek kasnije otkrio da se radi o galaksijama), sve dok nije prebačen na Dunsink Observatory (Dublin), a zatim i na observatorij u Armaghu, gdje je postavljen za direktora. Zbog zastarjelosti instrumenata i nedostatka novca, Dreyer se prestao baviti astrometrijom nebeskih objekata i počeo je raditi na katalogiziranju onih koje je ranije promatrao. Tako je nastalo njegovo životno djelo koje danas znamo kao NGC (New General Catalogue of Nebulae and Clusters of Stars). Osim tog kataloga, koji je kasnije dopunio i sa dva IC (Index Catalogue) kataloga 1895. i 1908. godine, Dreyer je pisao biografiju svog sunarodnjaka, Tycha Brachea. Kasnije je svom opusu dodao i 15 svezaka kompletnog opusa Tycha Brachea, te knjigu The History of the Planetary System from Thales to Kepler, koja je postala klasik povijesne astronomije. 1916. godine dobio je Zlatnu medalju Royal Astronomical Societyja, a od 1923. do 1925. bio je i predsjednik tog društva. Umro je 14.9.1926. u Oxfordu, u 74-toj godini života. U njegovu čast je 1970. Mjesečev krater promjera 61 km (na koordinatama 10.0 N, 96.9 E) imenovan Dreyer.

Mislav Baloković, 13.2.2005.