datum: 19. - 21.3.2004.
vrijeme: 23:30 - 5:20
seeing: 4 / 5
nazočni: Maslać, Mislav, Mario
oprema: 6" dob, 60 mm refraktor, 7x50 dalekozor, 35 mm SLR

      Napokon se nakon oblačne zime nebo razvedrilo. Potrpali smo stvari (jako jako puno stvari) u Mislavov auto i krenuli prema mojoj (bakinoj) vikendici u Žumberku. Ostala smo tri dana i 2 noći. Uz Mislava, na obseving je krenuo i Maslać koji je jedva čekao priliku da izvrši neka mjerenja za radnju za natjecanje. Nije da ikoga zanima ali vikendica se nalazi u minijaturnom selu po imenu Čunkova Draga. Nebo je tamno, a jedina negativna strana je da se nalazi u dosta dubokoj dolini pa je nebo s dvije strane ograničeno. Na lokaciju smo došli kasno u petak oko 22 sata što se je, unatrag gledano, bilo samo malo blesavo s naše strane.. Na brzinu smo raspremili stvari u potpunom mraku (nema ni struje ni vode) i bacili se na observing. Postavili smo svu opremu na nekakvom polju nedaleko od same vikendice. Od opreme smo donijeli 6" dob, truli 60 mm refraktor i Mislavov 35 mm SLR. Fotić je nakon samo nekoliko slika otkazao poslušnost već prve večeri (promatrali smo dvije noći). Popravak ga je jadnog u Zagrebu koštao 200 kuna, ali mi je ipak drago svima objaviti da je sada ponovno živ i zdrav. Čeka se ponovni fotićev "krik za pozornost". Nakon relativno dramatične kolimacije (koliko kolimacija može uopće biti dramatična?) u mraku uzrokovane kroničnim nedostatkom baterija bili smo napokon spremni za promatranje.

      Nebo je bilo savršeno vedro i stabilno. To se ne može reći i za Maslaća čiji je krik popraćen jasnim zvukom udaranja metala u drvo u jednom trenutku noći očito značio da se čovjek uspio raspaliti tubom po glavi. Ovaj je nemili incident značio da smo ponovno morali prolaziti kroz, onu istu, dramatičnu kolimaciju. Ostaje pitanje kako mu je to uopće uspjelo... Samo smo promatranje počeli negdje oko 23:30, a završili u 5:20 izlaskom Sunca. U međuvremenu smo uspjeli uhvatiti 24 nova objekta, puno starih, mjeriti radijus putanja Galileanskih satelita za Maslaćevu radnju i opaliti samo nekoliko fotki (prije kvara). Trenutno oremo kroz Hershel 400 katalog pa smo nove objekte pokušali temeljiti na njima. Opisani su samo novi objekti jer za stare jednostavno nisam imao vremena pisati bilješke iz kojih bih mogao reći nešto konkretno. Vidjet ćete da su velika većina viđenih objekata galaksije zbog čega čitanje daljnjeg teksta preporučam samo jako hrabrima. Pripremite se na dosadno i suhoparno štivo!

mario, njegova miljenica berta (6" dob) i dodiri u tami... (Mislav Baloković)

objekti

NOĆ PRVA (petak/subota)

      Krenuli smo od NGC 1664, otvorenog skupa u Aurigi. Nalazi se pored jedne vrlo sjajne zvijezde, a ima gusto neresolvano polje. Pod neresolvano mislim na nerazlučeno. Čini mi se da većina ljudi koja se čak i kratko bavi astronomijom zna engleske izraze. Većini su vjerojatno i lakši. Meni u svakom slučaju jesu! Dakle, vidljivo je oko tridesetak zvijezda, a uz malo mašte nalikuju na luk i strijelu. Skup je srednje velik ali u svakom slučaju jako lijep. Nakon njega smo pronašli slavnu Eskimo nebulu (NGC 2392) planetarnu maglicu u Geminiu. Začudila me veličina (12') jer su planetarne inače puno manje. Već se nakon prvog pogleda vidi zašto je tako poznata. Uz 133x (9mm Sirius Ploessl) vidi se kao relativno sjajni (za DSO) krug. "Očima" nema traga ali se jasno vidi centralna zvijezda magnitude 10.5. Maglica se jako lako nalazi jer je odmah pored sjajne zvijezde. NGC 2281, otvoreni skup ponovno u Aurigi pokazao je petnaestak srednje svijetlih zvijezda u nekoliko "potoka" i vrlo sjajnu zvijezdu u svom centru.

      Kako do sad nisam imao priliku biti na tamnom mjestu tokom zime/ranog proljeća uspjelo mi se "provući" nekoliko Messiera, i to galaksije u Leo/Virgo/Coma području. Gadovi su te večeri ipak svi do zadnjeg pali. M65 i M66, galaksije u Leu lijepo stanu u isto vidno polje zajedno sa još jednom galaksijom - NGC 3628. Oba su M-a vrlo sjajni i veliki s time da je M65 jako izdužen, a M66 samo malo. Uz malo veće povećanje (133x, 9mm Sirius Ploessl) odlično se vide razdvajaju sjajni nukleusi i diskovi. Vraćajući 48x (25mm) NGC 3628 se vidio kao totalno izdužena tamna mrljica. Još jedan vrlo uski skup sastoji se od galaksija M105/ NGC 3384/ NGC 3389. Sve tri stanu u isto vidno polje s time da su sve puno tamnije od skupa M65/66. Čak je i jedini M u ovoj skupini vrlo taman i teško vidljiv bez averted visiona (aka indirektno promatranje). Galaksija je jako velika ali u isto vrijeme ima iznimno maleni, ali jako sjajan nukleus. Dva se NGCa potpuno razlikuju jedan od drugoga - 3384 je sjajna i velika, a 3389 mala i tamna. Ipak, zajedno stvaraju fascinatnu sliku. Promatrali smo i obližnji M95 i M96. I disk i nukleus M96 su sjajni i veliki. S druge strane M95 nije tako sjajna, a disk se gotovo i ne vidi. NGC 3379 i NGC 3367 bile su vrlo tamne i teške čak i uz averted vision. Ovo i nije tako sigurno jer smo tu negdje imali mali incident s bijelim svjetlom (pala je crvena folija s baterije).

      Dok smo čekali da nam se oči ponovno adaptiraju imali smo dosta vremena za ispijanje čaja i Maslačeva mjerenja putanja Galileanskih satelita. Čudno je kako katastrofalno hladno može biti tokom noći. Dok si u Zagrebu ugodno zabundan na kauču/krevetu potpuno zaboraviš da takva hladnoća uopće postoji! Završavajući pohod po Lavu pogledali smo i srednje tamnu galaksiju NGC 3412. Netko je slučajno vidio da bliža okolica M101, galaksije u Velikom Medvjedu, sadržava puno galaksija. To smo naravno morali iskoristiti i nastaviti u duhu promatranja galaktičkih skupova. Sam je M101 nakon kratkog starhoppa od Mizara bio ogroman i "zasljepljujuće" sjajan s potpuno okruglim konturama i sjajnim, jako izraženim nukleusom. Njega okružuju tamne galaksije na rubu lagane vidljivosti NGC 5422/ 5485/ 5473. Sve su relativno nezanimljive i isključivo musave s time da je 5422 očito jako izdužena. Sad se već Virgo jako visoko digao pa smo ju odlučili napasti. Prvo je palo nekoliko laganih i sjajnih M-ova. M98 se očitovao kao skoro edge-on galaksija tj. vrlo izdužena mrljica. Slabo se nazirao i centralni... centralni... Kako se na hrvatskom kaže bulge?! M99 je face-on galaksija sa vrlo sjajnim i izraženim nukleusom. NGC 4237, galaksija vrlo blizu zvijezde 6 Virginis mogla se vidjeti samo kao tamna i okrugla mrljica.

      Zanimljivo je bilo Maslačevo iskustvo kod traženja ove "neuhvatljive" galaksije. Naime, čovjek je pogledao jednom atlas, pozicionirao se pred leću i potratio slijedećih 10 - 15 minuta (stvarno mislim da ne pretjerujem) na traženje. Na naše nagovaranje da opet baci pogled na atlas samo je ljutito odgovarao da će ju "evo sad pronaći". U traženju ga nije omela ni činjenica da je odlutao daleko, daleeeko van granica Virga! Naravno, nakon što je napokon pogledao atlas galaksiju je pronašao u rekordnom vremenu. Sad barem zna da "atlas glavu čuva". Istom je metodom ubrzo našao i M100, srednje sjajnu galaksiju bez izraženog nukleusa.

      Nastavljajući secirati Djevicu pronašli smo i dvije tamne galaksije NGC 4569 i NGC 4608 koje stanu u isto vidno polje kao i dvije vrlo sjajne zvijezde. Nastavljajući istim tempom pronašli smo još dva M-a i to M59 i M60 koji su oba dva pokazala izražene zvjezdaste nukleuse. M60 je definitvno svjetliji dio para, a izgleda potpuno okruglo. M59 je dosta izdužen. Odmah pored ove dvije galaksije nalaze se još dvije, mnogo tamnije, manje i daleko teže. To su NGC 4638 i NGC 4647 koje smo svejedno relativno lako vidjeli u 6" dobu. M87 je bio lagan za nalaženje, a vrlo sjajan i lijep za promatranje. Odmah pored njega nalazi se mala, ali sjajna galaksija NGC 4478. Nakon ovog lijepog dvojca počeli su padati M-ovi kao jabuke s drveta (M84/ 86/ 58/ 89/ 61).

      Nakon ovoliko galaksija trebali smo se malo i odmoriti pa smo pogledali zvijezdu 17 Virginis. Ona je zapravo dvojna sa relativno velikom separacijom, ali jako velikom razlikom u sjaju komponenti.

      Observing Virga ne bi bio pravi bez navraćanja do slavnog M104, Sombrero galaksije, u južnom Virgu. Lako se nalazi, a izgleda jako izduženo uz jako izražen nukleus. Nismo uspjeli vidjeti nikakve druge detalje osim relativno sjajnog diska (dakle, ni traga prašinastom pojasu: možda drugi put...).

      Nakon Sombrera smo prešli na Comu i M85 koja se pokazala skoro savšreno okrugla makar samo malo izdužena. Ima iznimno velik i sjajan nukleus u odnosu na ostatak diska. Skoro spojena s M85 je galaksija NGC 4394. Tone su nas galaksija potpuno iscrpile pa smo počeli bez ikakvog reda pikati po nebu. Na taj je način u vidnom polju završio NGC 6229, vrlo mali, ali sjajan kuglasti skup u Herculesu.

      Ako je itko još živ nakon ovog dosadnog i predugačkog opisa viđenog možda bi ga moglo zanimati da smo nakon povratka u vikendicu bili službeno smrznuti. Maslač je pokušavao pronaći kako je sam rekao "bilo kakav alkohol" kako bi se ugrijao. Na žalost, baka čija je vikendica nema običaj piti, pa je jadan Maslač ostao pothlađen i najgore od svega - savršeno trijezan. Moram samo onako usput spomenuti da Maslač nije ni u kom slučaju pijanac, alkoholičar ili kako već nazivate svog lokalnog ispičuturu. Jednostavno mu je bilo jako jako hladno.

NOĆ DRUGA (subota/nedjelja)

      Nakon cijelog dana promjenjive naoblake nismo vjerovali da bismo išta mogli vidjeti. Ipak, prije pada mraka nebo se djelomično razvedrilo pa smo ponovno postavili opremu na polje i pričekali da se smrači. Sve skupa smo promatrali samo oko 2 sata jer se nebo nakon toga ponovno potpuno naoblačilo. Svi su objekti ove noći promatrani kroz barem rijetki sloj oblaka, ponekad i kroz jako gusti. Unatoč nezgodnim prirodnim uvjetima uspjeli smo uloviti neke objekte. Prva na rasporedu je bila galaksija NGC 4725 u Comi Berenices. Za galaksiju devete magnitude (9.40) bila je začuđujuće tamna, skoro na rubu vidljivosti. Kad se uzme u obzir da ima površinsku magnitudu samo 14 to i nije tako začuđujuće! Coma uz obilje galaksije ima i par kuglastih skupova. Jedan od njih je i dosta sjajni i veliki M53. Sjajna galaksija NGC 4494 bila je potpuno okrugla, ali i dosta malena. Najljepši objekt večeri vjerojatno je skoro edge-on galaksija NGC 4565 kojoj se uz disk vidio i sjajni bulge. NGC 4494 je relativno nezanimljiva, pokazujući samo svoje okruglo lice i mali nukleus. Tokom ostatka večeri vidjeli smo i druge galaksije iz NGC kataloga koje su zbog sve više i više oblaka bile vrlo slabo vidljive, a često im je bio vidljiv samo nukleus. To su NGC 2451/ 4283/ 4278/ 4274/ 4245/ 4203/ 4889/ 4874.

      Nakon toga su počeli navirati zli oblaci koji su nas potjerali na spavanje.

      I samo mala napomena za kraj. Ako je itko došao do kraja ovog ubitačno dosadnog teksta svaka mu čast. Dobivate službenu nagradu za strpljivost i izdržljivost.

Mario Pallua, 24.3.2004.