edmond halley (1656. - 1742.)

      Edmond Halley, engleski astronom, geofizičar i matematičar, zaslužan je za mnogobrojna otkrića na raznim područjima fizike, ali i drugih znanosti. Iako mnogi njegovo ime vežu isključivo uz komet koji nas posjećuje svakih 76 godina, Halley se smatra jednim od najtalentiraniji znanstvenika u povijesti.

      Edmond Halley rođen je 8. studenog 1656. u Haggerstonu kraj Londona. Otac mu je bio bogati proizvođač sapuna koji je, usprkos tome što je znatan dio bogatstva izgubio u velikom londonskom požaru 1666. godine, osigurao sinu vrhunsko obrazovanje. Imao je privatne učitelje sve do odlaska u školu, gdje je već u adelescentskoj dobi pokazao neupitnu nadarenost. Bio je odličan učenik, jednako dobar u svim predmetima, no posebno ga je zanimala astronomija. Provodio je mnoga znanstvena mjerenja i istraživanja, pritom koristeći razne instrumente koje mu je otac kupio. Kao sedamnaestogodišnjak došao je na Queen`s College u Oxfordu kao vec iskusan astronom, a za vrijeme studija objavio je znanstvene radove o Sunčevom sustavu i Sunčevim pjegama.

      Halley je s osamnaest godina uočio da su proračunati položaji Jupitera i Saturna pogrešni i time zadivio kraljevskog astronoma Johna Flamsteeda koji ga je 1675. godine uzeo za svog pomoćnika na zvjezdarnicama u Greenwichu i Londonu.

      U studenom 1676. godine Halley prekida studij i odlazi na otok Sv. Helenu (najjužniji posjed pod britanskom vladavinom) s ciljem da napravi kartu južnog neba. Unatoč nepovoljnim vremenskim prilikama, tijekom osamnaest mjeseci boravka na Sv. Heleni, Halley je katalogizirao 341 zvijezdu i otkrio kuglasti skup u zviježđu Centaurus (Omega Centauri). Uz to, za vrijeme svog putovanja je sakupio mnoštvo podataka vezanih uz ocean i atmosferu, unaprijedio sekstant, zabilježio ekvatorijalnu retardaciju njihala, promatrao tranzit Merkura...

      Dvije godine kasnije vratio se u Englesku sa statusom jednog od vodećih astronoma svog vremena, iako još uvijek nije bio završio studij. No, kralj Charles II. mu je dodijelio počasnu diplomu (bez polaganja ispita), te je primljen u Kraljevsko društvo kao jedan od najmlađih članova ikad (bile su mu tek 22 godine).

      Godine 1681. krenuo je na putovanje Europom. U blizini Calaisa promatrao je komet čiju je putanju pokušao odrediti u Parizu u suradnji s Giovannijem Cassinijem. Vratio se u Englesku 1682. god. i oženio.

newton (lijevo) & halley (desno)

      Dvije godine poslije Halleyev otac je nestao i zatim je pronađen mrtav pet tjedana kasnije. Neposredno prije očeva nestanka, Halley je radio na epohalnom otkriću. Pokazao je da Keplerov treći zakon implicira postojanje sile koja opada s kvadratom udaljenosti. Zajedno s Robertom Hookom raspravljao je o mogućnosti da takva sila uvjetuje eliptične putanje planeta. No nije uspio to dokazati jer je tjednima bio zaokupljen očevim nestankom. Kada se ponovo vratio na rješavanje problematike gravitacijske sile, posjetio je Isaaca Newtona u Cambridgeu i otkrio da je Newton već riješio problem, no nije to namjeravao objaviti. Halley je prepoznao veličinu Newtonova rada i nagovorio ga da napiše znamenito djelo Principia Mathematica, a pošto je Kraljevsko društvo bilo u financijskoj krizi, sam Halley je financirao objavljivanje Newtonovog rada, pritom zapostavljajući vlastiti.

      Nakon očeve smrti, Halley više nije mogao računati na njegovu financijsku pomoć, pa je morao naći zaposlenje. No, začudo, to mu nije bilo lako. John Flamsteed, kraljevski astronom koji je mladog Edmunda uveo u svijet znanosti, u međuvremenu se okrenuo protiv njega i svim silama se trudio da Halleyu onemogući pronalazak posla. Flamsteed mu je zamjerao prijateljstvo s Newtonom (koji se u svojim radovima nije pozivao na promatranja Kraljevske zvjezdarnice) i nekonvencionalno tumačenje Biblije (Halley je sumnjao u znanstvenu ispravnost biblijske priče o postanku svijeta, što mu je i sam Newton zamjerio).

      Unatoč tome što nije mogao naći zadovoljavajuće radno mjesto, Halley je napredovao u znanstvenom radu. Objavio je drugu knjigu temeljenu na ekspediciji u Atlantskom oceanu u kojoj se bavi pasatima i monsunima. Otkrio je da je Sunčevo zračenje, tj. zagrijavanje, uzrok atmosferskim gibanjima. Ustanovio je odnos između tlaka zraka i nadmorske visine, a 1690. godine je u rijeci Temzi demonstrirao svoje ronilačko zvono s kojim se moglo proboraviti pod vodom više sati.

      No, Halley se nije bavio samo prirodnim znanostima. Godine 1693. objavio je članak u kojem je, analizirajući dob ljudi u trenutku smrti, odredio optimalne cijene životnog osiguranja. Ne samo što je svojim procjenama omogućio poslovanje osiguravajućih društava, već se to njegovo istraživanje smatra jednim od najvažnijih događaja u razvoju demografije.

halleyjev komet (Shigemi Numazawa / kliknuti za povećanje)

      Halley se 1695. godine počeo baviti problemom kometa, tj. njihovih putanja. Keplerova teorije je bila da su putanje kometa pravci, dok je Newton zagovarao ideju o parabolama. Halley se nije složio ni s jednim od njih, tvrdeći da se kometi gibaju po elipsama, što znači da bi se trebali periodički pojavljivati. Izračunao je putanje desetak kometa i ustanovio da su komet iz 1531. god., komet kojeg je 1607. god. promatrao Kepler i komet iz 1682. (kojeg je i sam Halley promatrao) u stvari jedan te isti objekt. To nije bilo lako dokazati pošto vremenski intervali između tih pojavljivanja nisu identični. Halley je ispravno pretpostavio da je za to zaslužan jak gravitacijski utjecaj Jupitera koji je malo “poremetio" stazu kometa. Uzevši u obzir utjecaje planeta, Halley je predvidio sljedeće pojavljivanje "svog" kometa. Kada je 1758. godine, petnaest godina nakon njegove smrti, komet ugledan, Halleyu je bila osigurana slava.

      Napustivši mjesto zamjenika kontrolora kovnice novca u Chesteru (kojeg mu je Newton priskrbio) dobio je zapovjedništvo nad ratnim brodom Paramore Pink. Cilj mu je bio isploviti na Atlantik i istražiti Zemljin magnetizam (iako mu je službeni zadatak bio otkriti što je na jugu zapadnog oceana). Nakon povratka u rujnu 1700. godine, izdao je karte varijacija kompasa gdje su se prvi put pojavile izogonije ili Halleyeve linije. Na drugom putovanju na Paramore Pinku (1701. god.) istraživao je plimu i oseku na obalama južne Engleske. Na sljedećim ekspedicijama obišao je luke Jadrana, a u Trstu je savjetima pomogao u fortifikaciji grada.

      Napokon je 1704. godine dobio mjesto profesora geometrije u Oxfordu (što nikako nije usrećilo Flamsteeda). Koristeći Ptolomejeve zapise i uspoređujući ih sa svojima, 1710. godine otkrio je da se zvijezde međusobno gibaju. Uspio je detektirati vlastita gibanja triju zvijezda i to otkriće se smatra jednim od najznačajnijih u astronomiji.

      Godine 1720. naslijedio je Flamsteeda na mjestu kraljevskog astronoma. Iako je tada imao već šezdeset i četiri godine, ostao je na tom položaju još dvadeset i jednu, tj. sve do svoje smrti. Na zvjezdarnici u Greenwichu, Halley je koristio prvi tranzitni instrument, te je osmislio metodu za određivanje geografske dužine na moru pomoću promatranja Mjeseca. Smatra se prvim koji je promatrao Mjesec za vrijeme kompletnog Sarusovog perioda. Unatoč svemu tome, neki su osporavali vrijednost Halleyevih promatranja tvrdeći da su nedovoljno precizna.

      Edmond Halley bio je čovjek širokih interesa i njegova postignuća se ne mogu vezati samo uz astronomiju. Proučavao je i arheologiju, povijest astronomije, strukturu Zemlje (iznio je teoriju o šupljoj Zemlji koja se sastoji od sfera odgovornih za promjenjljiv magnetizam), polinomijalne jednadžbe... Svakako se može reći da je Edmond Halley imao vrlo značajnu ulogu u razvoju znanosti i ljudskog poimanja svijeta, te da s razlogom najpoznatiji komet i jedan krater na Mjesecu nose njegovo ime.

Antonija Oklopčić, 13.1.2007.