Osim ako ste vlasnik department-store-teleskopa za 200 kn, znate da je za povećanje bitan okular. Okulari raznih fokalnih duljina daju razna povećanja, ali to nije jedino njihovo obilježje. Ozbiljnijim amaterima vrlo je bitno koliko vidno polje okular ima, koliko ima elemenata i kakve premaze na njima, koliki je kontrast i oštrina, eye relief i exit pupil... Čemu sve to, objasnit ću vam u slijedećem tekstu.

      Današnji okulari rade se u tri promjera: 0.965" (24.5mm), 1.25" (31.7mm) i 2" (50.8mm). Najmanji okulari koriste se samo u teleskopima male kvalitete i uglavnom se izbjegavaju. Najčešće se koriste 1.25" okulari. Ima ih toliko različitih da je taj standard amaterima najpristupačniji. Najveći okulari promjera 2" vrlo su veliki i teški jer obično imaju mnogo optičkih elemenata (leća). Taj se format uglavnom koristi za okulare s velikim vidnim poljem koji su zbog svojeg dizajna vrlo skupi (Panoptic, Nagler, Meade UWA). Postoje i neke jeftinije verzije širokokutnih okulara (tipa Konig i Erfle), ali one obično imaju dosta aberacija, astigmatizma i kome.

      Što se tiče optike smještene u neki od formata, najčešće ćete naći Ploessl koji se sastoji od 4 simetrično postavljena elementa. Ti su okulari danas najpopularniji jer za relativno male novce daju zadovoljavajuću oštrinu, kontrast i vidno polje. Dobro funkcioniraju na gotovo svim teleskopima. Za razliku od njih, nešto jeftiniji Kellneri (3 elementa) dobro funkcioniraju samo u teleskopima s velikim f - brojem. Svi kvalitetniji okulari imaju 4 i više (do 8) optičkih elemenata kojima ispravljaju razne aberacije i proširuju vidno polje. Leće se obično premazuju s jednim ili više zaštitnih premaza (engl. coatinga) koji poboljšavaju performanse i sprečavaju gubitak svijetlosti. Isto tako, rubovi leća se zacrnjuju da bi se minimalizirale unutarnje refleksije.

neki poznatiji dizajni okulara

      Dakle, ono po čemu ljudi prvo gledaju okulare je njihova fokalna ili žarišna duljina. Dijeljenjem fokalne duljine teleskopa i okulara dobiva se povećanje koje ta kombinacija daje. Nemojte misliti da okular daje uvijek isto povećanje - ono ovisi o fokalnoj duljini teleskopa. U pravilu se manja povećanja koriste za gledanje DSOa, dok se veća povećanja koriste za planete i Mjesec. Iako to uglavnom stoji jer je DSO lakše pronaći u velikom vidnom polju (dakle, s manjim povećanjem), vrlo tamne objekte ćete možda bolje vidjeti na nekom umjerenom povećanju zbog boljeg kontrasta.

erfle je bio prvi širokokutni okular, ali u usporedbi s modernim naglerom ima dosta aberacija

      Vidno polje označava koliko vam neba stane u okular. U pravilu okulari većih fokalnih duljina daju veće vidno polje, ali postoji svojstvo koje se zove prividno vidno polje. Svaki okular ima specifično prividno vidno polje. Tipični Ploessl ima prividno vidno polje od 50°, tipični širokokutni okular ima 60 - 70, a sofisticirani (i vrlo skupi) Nagler čak 82 stupnja. To znači da će na istom povećanju u vidno polje Naglera stati cijeli Mjesec, dok ćete u Ploesslu vidjeti samo pola. Naravno, veće vidno polje više košta. Oni koji su imali priliku pogledati kroz širokokutni okular obično kažu da je to potpuno novo iskustvo. No, budite svjesni da jeftiniji širokokutni okulari znaju patiti od kome i smanjene oštrine.

      Vlasnicima naočala gledanje bez njih zna biti problem. No, kroz okular se može gledati i s naočalama ako on ima dovoljno veliki eye relief (hrvatska riječ vjerojatno ne postoji). To je udaljenost od okulara na koju morate postaviti oko da bi vidjeli cijelo vidno polje. Ako je on premalen, netko tko nosi naočale neće moći oko dovoljno približiti leći da bi vidio sve što se nudi. Eye relief se u pravilu smanjuje s fokalnom duljinom okulara, tako da predstavlja problem samo kod okulara manjih fokalnih duljina. Srećom, postoje moderni okulari (tipa Lanthanum, Pentax, Radian) kod kojih eye relief ne ovisi o fokalnoj duljini. Iako im je cijena malo veća, svi imaju eye relief oko 20 mm što je dovoljno za komotno gledanje s naočalama.

      Zadnja stvar koja nam je ostala je tzv. exit pupil. To je promjer kružića svijetlosti u kojem se vidi slika. Najlakše ćete ga uočiti ako oko malo odmaknete od okulara - onaj kružić koji pleše unutar leće je exit pupil. Zašto je on bitan, ovisi o tome što gledate. Uglavnom je oku ugodnije da je što veći, ali što je veći manje je kontrasta. Neki tamni objekt možda ćete lakše uočiti s manjim exit pupilom. On nikad ne bi trebao biti veći od 7 milimetara (koliki je promjer ljudske zjenice), a koliki će pupil dati neki okular može se izračunati dijeljenjem promjera objektiva u milimetrima s povećanjem koje okular daje na tom teleskopu.

ovakve mrcine dat će vam savršenu sliku i ogromno vidno polje - za velike novce

      Sve u svemu, nadam se da su vam sad jasnije neki pojmovi vezani uz okulare. Kada birate novi okular, prvo razmislte čemu će vam on služiti. Zajedno s teleskopom vjerojatno ste dobili jedan ili dva okulara općenite primjene. Ako vam treba okular za planete, vjerojatno vam treba kratka fokalna duljina. Pazite samo da vam okular ne daje povećanje koje je na teleskopu neiskoristivo - obično se teoretskom granicom povećanja smatra povećanje od 50 puta za svaki inč (2.54 cm) promjera objektiva. Imajte na umu da je možda čak i bolja solucija kupnja Barlow leće koja se umeće između okulara i fokusera i time dva (ili više) puta smanjuje fokalnu duljinu okulara. S jednom Barlow lećom dobit ćete dvostruko veći broj mogućnosti za povećanja. Ako vam pak treba neki širokokutni okular, možda ćete morati prijeći na 2" format (pazite samo da teleskop ima fokuser promjera 2"). Imajte na umu da su ti okulari prave mrcine i da ćete možda morati dodavati utege na suprotnu stranu telesopa da bi održali ravnotežu. Isto tako, za to ćete morati skupiti dosta para, pa sami odvažite koliko vam je široko polje zapravo važno.

Mislav Baloković, < 1.6.2004.