 |
gaspra, jedan
od većih asteroida u asteroidnom pojasu
(snimila letjelica Galileo) |
|
1776. Johann Titius
je podijelio udaljenost do Saturna, tada najudaljenijeg poznatog
planeta, na 100 dijelova. Tako mjereći, Merkur je od Sunca
udaljen 4 dijela, Venera 7 (4+3), Zemlja 10 (4+6) a Mars 16 (4+12).
Titius je uočio da sa svakim novim podvostručenjem drugog
broja stigne do novog planeta - osim broja 28. Danas se ovaj "zakon" naziva
Titius - Bodeovim zakonom. Johann Bode, sa Berlinskog observatorija,
je bio toliko fasciniran teorijom da je krenuo u sistematsku
potragu za nestalim planetom. 1800. u Njemačkoj je nastala
Nebeska Policija koja je trebala prva pronaći nestali planet.
No preduhitro ih je Giuseppe Piazzi sa observatorija Palermo
na Siciliji koji je otkrio objekt sličan zvijezdi koji se ponašao
kao planet. Danas nazvan Ceres (po sicilskoj božici žita)
ovaj je objekt sa promjerom 933 km prvi pronadeni asteroid.
Vrlo brzo su pronađeni
i drugi slični objekti: Palas, Juno i Vesta. Do danas ih je otkriveno
i katalogizirano nekoliko
stotina tisuća. Postoje 26 asteroida
promjera većeg od 200 km, vjerojatno je da nam je poznato 99% onih većih od
100 km i pola izmedu 10 i 100 km. Manjih asteroida znamo vrlo malo no vjeruje
se da ih ima oko milijun veličine oko 1km. Ukupna masa svih asteroida manja
je od mase Mjeseca. Zanimljivo je da je 55% ukupne mase svih asteroida sadržano
u tri najveća: Ceresu, Pallasu i Vesti. Najveći su asteroidi najcešce
pravilnog izgleda, no ima i onih, naročito malih asteroida, koji su izrazito
nepravilni. Uzrok tomu je velik broj medusobnih sudara koji su se u prošlosti,
ali i sada, cesto dogadali i na taj nacin obilježili asteroid. Asteroidi
se razlikuju i po kemijskoj strukturi:
- tip C - ukljucuje 75% poznatih asteroida. Izgrađeni
su od silikata sa mnogo ugljčnih spojeva pa djeluju izrazito
tamno (albedo
0.03). Kažemo da su
primitivni su jer su ostali nepromijenjeni od nastanka - pred 4.6 milijarde
godina;
- tip S - 17% poznatih asteroida. Relativno su svijetli
(albedo 0.10 do 0.22). Izgrađeni od silikata, ali bez tamnih
ugljikovih
spojeva pa djeluju svjetlije;
- tip M - isto relativno svijetli (albedo 0.10 do 0.18). Izgradeni
od metala kao što su željezo i nikal.
O gustoći asteroida zna
se vrlo malo. Jedno je mjerenje gustoće asteroida Mathilde pokazalo
da je njegova gustoća samo
malo veća od gustoće vode tj.
da nije čvrsto
tijelo već kompaktna nakupina materijala. Nijedan od asteroida nema dovoljno
veliku masu za zadržavanje atmosfere. Većina ih ima male ekcentricitete
putanja i malu inklinaciju, ali ima i ponekih sa specifičnim putanjama
(npr. Pallas inklinacija od 34°). Klasificiramo ih i po udaljenosti
i položaju
orbite:
- GLAVNI POJAS - Izmedu Marsa i Jupitera (2 - 4 AU). Najveći
broj spada u ovu skupinu. Danas je moguce ustanoviti kako
se u prošlosti jedan veći asteroid
prilikom sudara raspao na više manjih. Zato ih dijelimo i po obiteljima;
- NEO - Asteroidi cije putanje prelaze Zemljinu. Danas se
zna za nekoliko stotina asteroida koji su potencijalni izvor
opasnosti sa mogucnošcu sudara sa
Zemljom. Vjerojatno ih ima i deset puta više sa promjerima od nekoliko
kilometara ali još nisu pronadeni. 1994. pronaden je maleni asteroid
promjera 7-12 m koji se Zemlji približio na 112,000 km - duboko
unutar Mjeseceve putanje;
- TROJANI - Na dva mjesta u Jupiterovoj putanji asteroidi
se mogu "zaglaviti".
Tzv. Langrangeove točke se nalaze 60° ispred i 60° iza samog
Jupitera. Za sada se zna za više stotina ovih asteroida, a vjeruje
se kako ih ima nešto više od tisuću. Nije poznato zašto
se više
Trojana nalazi ispred Jupitera (točka L4) nego iza (L5).
Imena se Trojanima tradicionalno daju iz grčke mitologije tako su ispred
Grci (Hektor), a iza Trojanci (Patroclus). Vjerojatno i Zemlja i Venera
imaju nekoliko
malenih asteroida uhvacenih u Langrangeovim točkama. Marsov Trojan
je asteroid Eureka.
Mario Pallua, <1.2.2004.
|
